Lisce....
9 sati i 5 minuta! Kroz glavu mi prolazi misao da je tek prosao minut od mog prethodnog gledanja na sat. I jos jedna: zvoni za pola sata!
Kao i uvek sedim u poslednjoj klupi u redu do prozora. Tek je treci cas a ja vec ne mogu vise. Srpski... Profesorica prica o nekom delu. na samom pocetku casa sam se odvojila od tog sveta. Glava mi se okrece na levo... Pogled luta kroz prozor. I zaustavlja se na brezi.. Tihoj i tankoj. Onoj koja tu stoji.. Onoj cije lisce pada... To lisce, koje se otkida, pada nekako tuzno, nevoljno. Odlazi. Kao sto ljudi odlaze. Bez pogleda i bez reci. Odlaze sa nadom da to nije kraj.. Ti listici padaju tiho i necujno. Njihov pad na vlaznu travu se ne cuje. On se ne oseca. Samo se vidi..
Izgubljena u milsima o prolaznosti vremena i tim listica jedva sam cula zvono... Trgla sam se. Kao da me taj zvuj istisnuo iz nekog lepog sveta. Nevoljno spremam se za sledeci cas.
ee pa ti imaš smisla..mogla bi malo mozda da se ukljucis u tu arspravu o nekom djelu ako je ima..i okreni se protiv svih,tako je zanimljivije a i brze prodje vrijeme kad si imao jos nesto da kazes a nisi
Autor jangmen — 10 Sep 2010, 09:51
i meni čas počinje uskoro zato brzo pišem pa griješim :)
Autor jangmen — 10 Sep 2010, 09:52
Ukljucila bih se ali je to bilo neko delo koje nema veze sa vezom....
Autor uspavana — 10 Sep 2010, 12:35