Guns 'n ' Roses
Pa da... Dok 12000 ljui prepricava kako je dobro bilo ja mogu samo da se kajem jer nisam isla. Ali da krenemo ispocetka.
Grupu Guns 'n' Roses sam pocela da slusam tako sto sam slucajno na netu naisla na pesmu Don't Cry. Bila je to ljubav na prvi zvuk, na prvu Axl-ovu rec. Taj dan, pre nekih 6 godina, ceo dan sam slusala tu pesmu. Naravno, odmah sam drugovima pricala o tome. I o tom kako sam ih zvala, cudesnom bendu. Smatrali su me ludom. Ja da slusam tako nesto. Ljude koji su se tako ponasali. A niko mi nije verovao da je muzika koju stvaraju tako lepa. I tako sam sama u tisini slusala GnR neke 4 godine. Dok mi najbolji drug dosao i rekao da je cuo extra bend. Kada je rako ime ja sam se samo nasmejala. Naravno tada sam ja znala istoriju celu napamet. I sve pesme. I jos uvek otkidala na Don't Cry. I ceznula za njihovim koncertom. Onda su svi poceli da ih slusaju.
I tako sam ja bila najsrecnija osoba u mom mestu kada sam cula da GnR sviraju u Srbiji. Jos sam bila srecnija kada sam cula da je koncert odlozen za septembar. Zasto? Zato sto bi u septembru bila punoletna. I zato sto bih imala dovoljno para da odem na nesto sto cekam godinama. Ali, kada su mi roditelji blago receno zabranili koncert, plakala sam dva dana. Zato sam sa velikom tugom cekala ovaj 23 septembar. I svakim danom sve je bila veca tuga jer su svi znali koliko volim Guns-e i svi su ocekivali da ja idem na koncert.
http://www.youtube.com/watch?v=H_Ya7Gy82JY
Uzivajte i vi na nacinna koji ja uzivam sa tugom.