A sta drugo nego ljubav?
A sta drugo nego ljubav? Septembar je uneo dozu svoje magicnosti i u moj zivot. I okrenuo ga naopacke. Ono sto je nekada bio prioritet sada to vise nije. Ona inspiracija koja je bila uvek tu je nestala. One kise koje su mi bile dosadne vise to nisu. A zasto? Septembar i jedne oci... :)
Ahhh te oci.... Te crne oci zbog kojih je moje nebo tako lepo, zbog kojih za mene ne postoji ne mogu, zbog kojih mi se cini da ne hodam nego da lebdim. E te oci, jednog septemarskog jutra okrenule su mi zivot. A kako sam cula od svih te oci su tako vragolaste. Taj decko je jednostavno oznacen kao los a da on to ustvari nije. Dobro uradio je par losih stvari ali svi grese, zar ne? I svi zasluzuju makar drugu sansu. Eeee... bas za tim njegovim vragolastim ocima ja sam poludela.
Odjednom za mene ne postoji proslost. Odjednom ja zivim za danas i za sutra. Kazu premenila sam se. Izgledam lepo i leprsavo. Pitaju sta se to desava! Esam li poludela! A ja samo kazem:''A sta drugo nego ljubav?" I onda kada shvate ko mi je decko odmah kazu da on nije za mene. Znam to i ja, zna to i on. Ali ne zna moje i ne zna njegovo srce! On ne zeli da ja budem oznacena kao losa. On zeli da se promeni ali mu niko ne pruza priliku. Niko sem mene!
Ahhhh.. Bice to duga nedelja bez njega. Reci cete poludela mala, a ja samo kazem:''A sta drugo nego ljubav?"