Prijatelj....
Već neko vreme čekam da mali ekran na mom mobilnom telefonu zasvetli i da ono cuveno žuto pisamce pocne da se okrece. Cekam i u sebi tražim opravdanja zasto mi se ne javlja. Možda je zauzeta sada, možda nema kredita.. A onda se u meni javi drugi glas: "I sama znas da ona uvek ima kredita." I opet pocnem da je opravdavam. I da razlog za to sto mi se ne javlja tražim u sebi.
Mucim sebe tražeći za nju opravdanja. Muče me mnoga pitanja: Šta sam joj uradila kada mi se vec nedeljama ne obraća? Šta joj se dešava? Pa me tako pitanja ucine nostalgičnom. I uhvatim sebe kako čeznem za vremenima koja su prošla a koja su bila lepa. Bila su to vremena kada nije mogao da prodje dan a da se mi ne čujemo. Bila su to vremena kada smo jedna za drugu bile sve, kada nije postojala stvar koju jedna ne bi uradila za ovu drugu. Tada ja nisam znala da kažem njoj Ne. Bila sam bukvalno uvek tu. Ali ona izgleda se toga ne seća sada.
Proveravam telefon. Nema pisamceta. Samo slika na kojoj piše: "Prijatelj je onaj ko zna sve o tebi a ipak te voli." Gorko se nasmešim i nastavljam da čekam...
ovo zadnje ti sve govori..
ali za prijateljstvo su potrebne dvije strane..
žao mi je što ovo prolaziš :(
Autor tajanad — 02 Avg 2010, 15:21
I meni je zao...
Autor uspavana — 02 Avg 2010, 17:49
Svako od nas je to imao bar jednom...razočarenje zbog prijatelja...ali zato pravog prijatelja treba još više ceniti!
Autor sanjarenja56 — 02 Avg 2010, 20:41
Samo pravi prijatelji će biti spremni prihvatiti naše mane.
pozdrav
Autor mandrak72 — 02 Avg 2010, 22:40
A mislila sam da je to bila ona...
Autor uspavana — 03 Avg 2010, 16:48
Razočarenej u prijatelja teško pada...ali nekad se mora proći...
Autor sanjarenja56 — 03 Avg 2010, 17:21